Tužna vijest pogodila je hrvatski rukomet. Umro je legendarni hrvatski rukometni trener i znanstvenik Vatromir Srhoj.
Prof.dr.sc. Vatromir Srhoj rođen je u Splitu 12. rujna 1947. godine. U sportu i kineziološkoj edukaciji bilo kao aktivni igrač, rukometni trener, izbornik, nastavnik i profesor u školi i na fakultetu, mentor ili savjetnik, proveo je preko 60 godina u neprekidnom angažmanu.
Profesor Srhoj ostavio je duboki trag u sportu, najprije kao vrhunski rukometaš, a potom svjetski poznati i priznati trener (klubova i reprezentacije), nastavnik i znanstvenik. Prošao je sve sportske, stručne, nastavne i znanstvene razine, od školskog sporta (dok je radio kao nastavnik i profesor u školi), preko uspješnog vođenja klubova i reprezentacija (radio je sa svim kategorijama i selekcijama rukometaša i rukometašica), preko brojnih domaćih i međunarodnih tečajeva, seminara i kampova na kojima je bio pozvani predavač, do višegodišnjeg predavanja na Kineziološkom fakultetu na svim razinama studija.
Diplomirao je 1976. godine na Kineziološkom fakultetu, magistrirao 1987. godine, a doktorirao 1997. godine. U znanstveno nastavno zvanje docenta izabran je 2003. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2006. godine. Profesor Vatromir Srhoj bio je nositelj rukometnih predmeta. Osim redovite nastavne djelatnosti na kineziološkim fakultetima u RH, permanentno je sudjelovao i sudjeluje u različitim vidovima osposobljavanja, edukaciji i stručnom usavršavanju rukometnih trenera i igrača. Znanstveni rad dr. sc. Vatromira Srhoja odvija se kontinuirano i paralelno sa stručnim radom. Autor je i koautor više od 70 znanstvenih i stručnih radova od kojih je znatan broj objavljen u referentnim međunarodnim znanstvenim časopisima.
Posebno zapažene rezultate ostvario je na sportskom planu. Igračku karijeru započeo je 1956. godine u Rukometnom klubu 'Split', a nastavio kao uspješni prvoligaški igrač Rukometnog kluba 'Zagreb'. Trenersku karijeru započeo je 1973. godine. Kao trener i izbornik ženskih seniorskih reprezentacija ostvario je velike rezultate od kojih se ističe srebrna medalja na Svjetskom prvenstvu 1990. godine te osvojene dvije zlatne medalje na mediteranskim igrama 1991. i 1993. godine, kao i srebro 1997. godine.
Bio je trener mnogim hrvatskim klubovima prve rukometne lige. S Rukometnim klubom 'Budućnost' bio je prvak bivše države 1985./86. godine, finalist kupa prvaka te je osvojio prvo mjesto na turniru prvakinja Europe. Za svoj zapaženi nastavni, stručni i znanstveni rad dobio je brojna priznanja i nagrade od Kineziološkog fakulteta, SOFK-e i Hrvatskog rukometnog saveza. Dobitnik je Nagrade HOO-a za životno djelo 'Matija Ljubek', 1993.godine dodijeljena mu je Povelja Splitskog saveza športova za osvojenu zlatnu medalju na Mediteranskim igrama, a iste godine izabran je i za trenera godine Republike Hrvatske po izboru novinara 'Sportskih novosti'.
Godine 2022. dobio je najveće priznanje Splitskog saveza športova Trofej Fabjan Kaliterna, a iste godine dobio je Državnu nagradu za sport Franjo Bučar.