'Policija mi kuca na vrata nakon svake gluposti, imaju crnu listu torcidaša kojima moraju nešto prišiti'

Nakon derbija Hajduka i Dinama došlo je do nereda u kojem su navijači oštetili nekoliko policijskih automobila, a jedno je čak i planulo. Jedan od torcidaša koje je policija privela idućih dana bio je i Josip Šimić. Osumnjičen je za kazneno djelo izazivanje nereda. On nam se javio da ispriča svoju stranu priče. Kaže da nije 'cvijeće', niti se želi prikazivati takvim, ali ne želi ispaštati i za (ne)djela s kojima nema veze. 

- Nakon utakmice sam bio kod 'limenki' na križanju Zrinsko-frankopanske i Kaštelanske ulice. Neki su se hajdukovci međusobno potukli, vidio sam da se može 'zakuhati' veća glupost, pa sam se odmah uputio prema kafiću Hot tuna na Spinutu - počinje svoju priču ovaj 24-godišnjak koji ima 'mjeru opreza', pa zna da ne smije upasti u novi incident. 

- U trenutku kada se dogodio nered u Karamanovoj bio sam kod Hot tune s 20-ak prijatelja i poznanika, mogu to svi potvrditi. Da se radi o ozbiljnom incidentu saznao sam odmah jer me zvala prijateljica i pitala gdje sam. Rekao sam joj da nisam blizu tučnjave. Istog trenutka sam nazvao majku, te joj rekao da će joj sigurno policija zakucati na vrata... - priča nam Josip.

I tako je i bilo...

- Nakon 10 minuta me majka zvala i rekla 'Bili su'... A to je razlog zbog kojega sam želio da se čuje moja strana priče. Nije to samo moja priča, nego priča desetak momaka iz Torcide koje policija ima na 'crnom spisku', te kojima žele prišiti i što mogu i što ne mogu.

Šimić priča kako je bilo dalje...

- Policija me pokupila u ponedjeljak u 6.25 sati, u stanici sam bio do utorka oko 19.30, kada sam doveden pred istražnog suca Stanka Grbavca. U stanici su, želio bih to istaknuti, policajci bili skroz korektni. Kod gospodina Grbavca je došlo do izražaja koliko ovaj slučaj nema smisla: policija je navela da sam bio u plavom šuškavcu, a ja sam tog dana bio cijeli odjeven u sivo. Sudac je zaključio da nedostaju dokazi za zadržavanje u pritvoru. Međutim, prihvaćena je žalba Općinskog državnog odvjetništva iz Splita, te mi je zabranjeno približavanje nogometnim utakmicama na manje od 1000 metara. A ja radim kao dostavljač, pa ne znam hoću li moći zadržati posao...  - govori Šimić.

Na kraju se skroz 'otvorio':

- Policija mora ispuniti svoju kvotu, a ja sam jedan od odabranih kojima treba zagorčati život po svaku cijenu. Gdje je logika da me traže na kućnoj adresi dok incident praktički još traje?! Gdje je razlika između hrvatske policije i nekadašnjih udbaša? Koliko moraš bit frustriran da odvodiš nevine momke pred istražnog suca koje on oslobađa jer dokaza nema? Koliko aljkava mora biti istraga da ti uruče kaznenu prijavu pa tek onda idu vidjeti postoji li možda kakav dokaz? Srećom da postoje suci koji traže dokaze, a ne riječ osobe u uniformi. Sigurnost i povjerenje?! Ljudi, ne budite naivni...

Eto, to je Šimićeva istina, policija je svoju stranu priče već rekla. Na sudu je da odluči tko je u pravu, a do tada se Josip može jedino nadati da neće biti puno narudžbi pizza blizu Poljuda i Parka mladeži...